Brz, tehnički potkovan, beskompromisan…, bio je kao nogometaš Ante Markota, koji je manje-više nosio dres svih klubova iz čapljinske općine, od matične trenutno ugasle Neretve iz Čeljeva, Čapljine, GOŠK-a…, pa dubrovačkih klubova, a stigao je i do probe u zagrebačkom Dinamu. Svi koji su ga imali prilike gledati u kasnijoj igračkoj dobi, čudili su se da karijeru nije pisao u prvoligašima BiH, Hrvatske, pa i dalje. Međutim, nostalgični naboj i specifičan temperament, te minuli rat, bili su razlogom da je ostao u rangu klupskog igrača. Isto tako nitko od onih koji su poznavali njegov stil, nije ga mogao zamisliti u ženskom nogometu, ali “čudni su putovi Gospodnji”, pa se tako u traganju za izazovima prije tri godine Ante Markota upustio u formiranje ŽRK Čapljina. Ide mu više nego dobro, imajući u vidu pozive u reprezentacije BiH i Hrvatske, njegovim djevojkama koje se trenutno natječu u južnoj skupini Prve federalne lige, što će reći u rangu su muških kolega i GOŠK-a. U čemu je tajna učestalih poziva Markota kaže:
„Kao trener sebi ne mogu dozvoliti da mi igrač, odnosno igračica koja dobije poziv za neku od selekcija, na provjeru ode nespremna. Bilo bi me sramota da je pita – tko ti je trener, a ona kaže Ante Markota. Moje cure se na pozive u selekcije BiH i Hrvatske, odazivaju spremne. Sezona je kratka, kao bivši igrač dobro znam što bi za mlade igračice značila stanka od tri, četiri mjeseca. Mi smo nastavili raditi i nakon završetka jesenske polusezone. Srećom imamo Balon dvoranu, pa tako kroz rad smanjenim intenzitetom održavamo formu“, naglašava trener Markota, a zatim s ponosom niže:
„Tri djevojke – Rahela Vego, Gabrijela Dugandžić i Antea Čuljak su se upravo vratile s taktičko-tehničkih i tjelesnih testiranja u hrvatskim selekcijama U -17 i U – 16. Rahela Vego je i ranije pozivana, a ove dvije su prvi put. Naravno, sve tri su zadovoljile. Gabrijela je odmah iz U – 16, prebačena za U – 17, a na pripremama je bila još jedna naša igračica, Ana Previšić koja trenutno s roditeljima živi u Njemačkoj, gdje je nastavila igrati.
Krajem ovoga i početkom idućega mjeseca, slijede provjere za selekcije BiH. Prva na spisku je Ana Bakalar čija se selekcija U – 19 plasirala u drugi krug kvalifikacija za Europsko prvenstvo. To je prvi put da jedna selekcija preskoči prvi krug. U toj selekciji su još dvije naše igračice Frančeska Šimić i Minela Gačanica koje trenutno igraju za mostarsku Eminu. Slijedi im par provjera, vjerojatno protiv Srbije, a onda u ožujku, nastavak kvalifikacija. Pozivi su najavljeni Sari Musulin koja je standardni član U – 17, Maji Jelčić, djevojčici koja je 2004-to godište, te još dvjema curicama. U tom krugu je i Vernika Terzić članica U – 19 Hrvatske, koja sada igra za Metković,“ u dahu s ponosom navodi Markota, a zatim naglašava:
„Bez pretjerivanja mogu reći da od 2000-og godišta pa mlađe, na prostoru bivše Jugoslavije nema bolje ekipe kao što je naša. Mi nemamo starijih djevojaka, to je što imamo. Da je bolja logistika, uz povratak nekih igračica, bez problema bi mogli igrati Premier ligu, mislim da bi bili odmah iza SFK Sarajevo. Od početka smo radili dobro, ništa nismo preskakali, djevojke su bile pedantne i odgovore, a s takvim odnosom uz rekao bi prirodni talent, uspjeh ne može izostati“, zaključuje trener Čapljinki.
Uglavnom, na priznanja koja stižu mladim nogometašicama Čapljine, njihove muške kolege iz doline Neretve, mogu biti zavidne.
Tekst: D. Musa
