S nedavno završenoga 22. međunarodnog sajma vina GAST 2017. u Splitu, sa šest priznanja okitila se vinarija “Vino Matić” iz Trebižata kraj Čapljine. Sažimajući rezultate, Antonio Matić, voditelj vinarije, inače student agronomije, kaže: – U sklopu sajma GAST u Splitu na ocjenjivanju vina Dionizijana dobili smo dvije zlatne i četiri srebrne medalje. Zlata su osvojili blatina 2015. i žilavka 2008. koja je ocjenjivana kao arhivsko vino.
Srebrne medalje dobili su trnjak 2016., blatina 2013. te žilavka 2015. i 2016., ističe Antonio, koji na upit od kuda vino iz berbe 2008., kaže: – To je žilavka koja je te godine imala jako velike ekstrakte, bila je bogata okusom i mirisom, pa smo je odlučili ostaviti jer kao takva može stajati dosta dulje i, eto, nakon devet godina dobila je zlato. – Je li vino što je starije to bolje? – Struka kaže da naše autohtone sorte žilavka i blatina već poslije pet godina gube na kvaliteti. Sada ne znam što bih rekao, ako su one mlade dosta dobre i jake, i nakon niza godina mogu ostati takve. Treba paziti u kakvim uvjetima ih držati, ali sigurno je da mogu dosta dulje zadržati kvalitetu nego što se misli.
Ugodno je iznenadio i trnjak, znači li to da se kani ući masovnije u proizvodnju te sorte? – Odlučili smo se malo odmaknuti od blatine i žilavke pa smo podigli i nasad autohtonog trnjaka i nakon prve prave berbe vidi se da je to dosta kvalitetna sorta, po potencijalu možda čak jača od blatine. To vino je dobilo srebrnu medalju, a staro je samo pola godine, znači za dvije, tri godine imat će potencijal za zlato.
– Može li neka autohtona sorta, poput trnjaka, popuniti prazninu uz žilavku? – Tu su prateće sorte bena i krkošija koje same sumnjam da žilavki mogu, što se kaže, vode dodati, kaže Antonio koji priznaje da uvijek baš i nije lako uskladiti obveze na fakultetu, vinogradu i podrumu.
– Ponekad bude teško, ali do sada sam nekako gurao, pa se nadam da će tako biti i ubuduće. Ističe da je zadovoljstvo primiti priznanje za rad.
Večernji.ba
