Čapljina. Subota navečer. Što bi se reklo – gori grad. Žene tip top sređene, muškarci namirisani, samouvjereni, spremni za osvajanje neosvojivih. Volim taj grad jer tu upoznate toliko različitih pristupa ljudi iz Mostara, Ljubuškoga, Metkovića, pa sve do Dubrovnika. In the city of Čapljina you can find a lot of fun!
I tako izađemo prijateljica i ja, iako se svi čude kako imamo želju za izlascima (jer smo prešle dvadesettreću i trebale smo bar biti udane, ako već nemamo dijete) i zauzmemo poziciju da mi nikome ne smetamo, a bogme ni nama nitko. I krene igra lova. Nakon možda sat vremena pristupi visok, zgodan, lijep mladi čiko Hercegovac, pa kaže: “Evo, otkad ste ušle, gledam vas i moram priznati da ste najljepše.” Ma vidi ti malog, je to klišej, ali može proći. Razgovor ide dalje, koliko godina imaš, odakle si, šta si po horoskopu, koji ti to omekšivač majka koristi (majkemi, dogodilo mi se jednom u gradu da imamo isti omekšivač, sudbina), patiš li za bivšom i tako to, standardna pitanja za laganu subotu navečer. Zasad lik ne djeluje kao neki psihopat, ono čak te i nasmije, ti misliš u sebi odakle je sad ovaj isp’o, a prijateljica iza njegovih leđa daje signal da i kod nje ima prolaznu ocjenu. Ok. Sljedeći potez je ako mu se sviđaš, valjda će htjeti nastaviti uz kavicu neki naredni dan, pa ćete onda ići skupa na more, pa ćeš upoznat njegove, rodit ćeš mu prekrasnu djevojčicu koja će imati njegove oči i (ipak) tvoj smisao za humor. Okej. Možda sam otišla predaleko u budućnost s obzirom da on još uvijek nije upitao niti broj mobitela.
Pa da! Tu smo stali, to čekamo. Nema razloga da ne upita taj magični broj, cijelu večer se trudi oko tebe, sve ga zanima, baca komplimente sa svih strana, ali večer je kraju, Pepeljuga bi trebala ići kući, a bogme ova Pepeljuga neće lako ostaviti cipelicu da ju Princ pronađe. Znaš li ti kako je teško Pepeljugi Hercegovki pronaći broj 41?! I eto ga, čuješ kako iz njegovih usta izlazi rečenica: mogu li te nešto pitati, mislim, ako želiš? I ti sva sretna, u glavi čuješ ALELUJA, ALELUJA, kad ono on pita: “Kako se zoveš na fejbuku, da te dodam?“ KAKAV CRNI FEJSBUK? Imam ja i mobitel! I šta ću, gledam ja njega, gleda on mene. “I kako se zoveš na fejbuku?” Dio mene želi mu reći, ajde neš ti, ali dio mene ne voli takvu fejbuk komunikaciju. Pronađe te na fejsu, pa gleda tko su nam zajednički, pa me doda, gleda slike iz 2008., ponekad baci i veličantveni lajk i tu završava njegov trud. On je svoje odradio, on je kliknuo lajk! Volim ja fejsbuk, koristim ga maksimalno za zafrkanciju i dopisivanje s mojom rajom, ali način na koji ga pojedini muškarci koriste u osvajanju: to je zloupotreba. Subotom navečer sigurno ne možeš procijeniti osobu kako treba, ali ako te nakon 3 sata razgovora s tobom ne pita broj mobitela, nego kako se zoveš na fejsu, diži sidro, to nije tvoja luka.
No, da se vratimo Princu i Pepeljugi koju već pomalo noge bole (a i duša, majke mi). Pepeljuga se zahvalila na razgovoru, a na pitanje je odgovorila da ne može dati svoje ime na fejsbuku, pokupila svoje stvari i otišla s prijateljicom kući. Dobro, prije toga smo pojele topli, ali to bi možda bilo bolje izostaviti iz ove bajke. Sutradan ja razmišljam onako, koliko se danas uopće i muškarci i žene trude oko nekoga tko im se sviđa? Žene se, ustvari, samo naprlitaju, dignu glavu i puste da im se nabacuju drugi muškarci sve dok ovom jednom jedinom kojeg ona zavodi ne prekipi to gledati i onda on dođe do nje. I ona je uspjela. Kako kod muškaraca to funkcionira? Kaže ti da imaš dobre batake i da on ima stan u Mostaru, Ljubuškom ili Čapljini, stalan posao i dobar auto. Od svega ovoga, ti si impresionirana njegovim savršeno oblikovanim obrvama. Kad mi majka priča o ćaći kakav je bio, mene sramota. Ne znam više je li se ovi ne trude oko mene ili je svakoj curi tako? Ne znam zašto je sramota biti pristojan, pitati broj mobitela, javiti se? Jesu li nas nove generacije uvjerile da je lajk nova serenada ispod prozora?
Dok sam razmišljala, stigao mi je zahtjev za prijateljstvo . Kako đaka, kako me nađe? Kad ono, Pepeljuga je imala zle polusestre, a ja prijateljice koje jedva čekaju reći kako me pronaći na fejsu. Pokušajte na “starinski” način, razmjenite brojeve jer broj se daje samo ljudima koji vam se stvarno čine ok, nećeš da te neka budala proganja zivkanjem i stenjanjem u slušalicu (da i to se događa). Stoga, kad budete u gradu i svidi vam se neka cura, pitajte broj mobitela, to žene lajkaju, okanite se slika iz 2008. godine .
M. A. Herceg
Herzegovina.IN