Na mjestu gdje se rijeke Trebižat, Bregava i Krupa spajaju s Neretvom, smjestila se Čapljina – grad vode, sunca, kamena i cvijeća.
Kao i ptica koje lete nad njom, tako i ljudi od davnina prolaze i dolaze diveći se njezinim ljepotama, uživajući u njezinim blagodatima.
Upitate li bilo kojeg putnika namjernika što je hercegovački cvijet – svi će reći Čapljina, najljepši cvijet iznikao iz plodne zemlje rasute po usijanome kršu. Čapljina se spominje još u vrijeme ilirskoga kraljevstva Ardijejaca, a kasnije ju nastanjuju Slaveni koji su preuzeli njezino ime i preveli ga na svoj jezik (Ardea – čaplja). Kroz nju su protutnjali mnogi osvajači. O njima svjedoče stare utvrde, kule, mostovi i kao da još uvijek odjekuju uzvici neretvanskih gusara.
Čapljina je oduvijek imala urbanu fizionomiju, urbanistička gradnja, široke ulice i nogostupi, brojne zelene površine, parkovi Čapljinu čine prepoznatljivom te poželjnom za život i u široj regiji.
Poznato je da je Čapljina još iz bivše države jedan od najljepših i najuređenijih urbanih sredina. Posebno treba naglasiti da je jedna od rijetkih sredina koja nije dozvolila devastaciju grada neposredno nakon rata. Uvijek su se poštivala pravila struke pri planiranju širenja grada odnosno izgradnje novih prometnica, zgrada, parkova….
U nastavku pogledajte video prilog o Čapljini iz vremena 1895. – 1980. tih i uvjerite se u kontinuitet ljepote ovog Cvijeta Hercegovine.
Đaka city
