Kišno razdoblje koje na jugu Hercegovine traje već desetak dana ozbiljna je smetnja manje-više cjelokupnoj poljoprivredi. Kako to izgleda uvjerili smo se u Poljoprivrednoj zadruzi „Sunce“ u Nerezima kod Čapljine, koja se godinama uspješno bavi proizvodnjom presadnica.
Jednostavno učestale kiše poremetile su proizvodni lanac. U normalnim uvjetima red poteza je poznat, a odstupanja mala, dan – dva. Zna se koliko treba sjemenu određene povrtlarske kulture pa i sorte, koliko treba dana do nicanja, zatim koliko dana do „pikiranja“, rasađivanja mladih biljaka u posebne kontejnere, a onda koliko treba dana do isporuke.
Dragan Dadić, direktor PZ „Sunce“ ističe da pri trenutačnim uvjetima povrtlari ne mogu iz rasadnika preuzimati sadnice i rasađivati, čak ni u zatvorenim prostorima – plastenicima, zbog velike vlage. To s druge strane zbog dobrih poslovnih odnosa i solidarnosti, podrazumijeva da Zadruga iziđe u susret povrtlarima i u svojim pogonima znatno duže od predviđenog čuva naručeni sadni materijal. Međutim, to se nepovoljno odražava na poslovanje Zadruge, jer zbog zauzetog prostora ne može primati narudžbe novog sadnog materijala.
„Nije lako ni nama, ni povrtlarima, ni mi ni oni, zbog učestalih kiša, ne možemo raditi planirano, pa je došlo do zastoja. Da danas kiše stanu neće ništa kratkoročno popraviti, jer treba sačekati da se zemljište osuši, a onda pripremi za sadnju.
Nije to jedini problem, jer zbog prevelike vlage u zraku, biljke treba dodatno štititi. Mi smo kratkoročno u problemima, a povrtlari i dugoročne, jer će se prerasle sadnice teže adaptirati, zatim proizvodnja će kasniti, najmanje koliko sadnja. Nije potrebno ni govoriti što kašnjenje od desetak dana može značiti u plasmanu riba i slično“, dumira direktor Dadić.
Uglavnom, u glavnom hercegovačkom povrtlarskom rajonu od Vojnića na zapadu u ljubuškoj općini, preko Čapljine, pa do Crnića, u stolačkoj općini, povrtlari su u znaku isčekivanja lijepog vremena. Slično je i s drugim poljoprivrednim granama, jer je zastoj u ratarstvu, pa vinogradarstvu i voćarstvu, gdje bi bilje trebalo odmah preventivno štititi, zatim pčelarstvu, jer kad pada ni za njih nema paše. Kiša nije dobra čak ni stočarima, jer nema vanjske ispaše, dok će djetelina i livadske trave prebrzo izrasti, ostati tanke, povaljati se po zemlji, pa će biti problema i s „pićom“, baliranim sjenom.
Uglavnom, težaci vele – kiša je bila potrebna, ali je pretjerala“.
D. Musa