Naslovnica Kultura Danas je blagdan svetoga Franje Asiškog

Danas je blagdan svetoga Franje Asiškog

Molitva svetog Franje

Gospodine, učini me oruđem svoga mira:

Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!

Gospodine, učini da ne tražim:

da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!

Jer tko se daruje, prima;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
i tko umire sebi, rađa se za vječni život.

Franjo

Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. Bio je obični mladić kojemu je bila želja postati vitez. Čuvši Božji glas počeo se mijenjati te započeo s drukčijim životom.

Slaveću ovaj blagdan pozvani smo razmišljati o tome koliko često mi čujemo Božji glas, jer on progovara po drugim ljudima u našem životu, kroz molitvu. Čujemo li ga i koliko nam je sv. Franjo uistinu uzor, i smatramo li ga uopće uzorom? Prihvaćamo li gubavce „današnjeg vremena”, odvajamo li dovoljno vremena za druge pomažući onima kojima je teže nego nama?

Smatram da ovaj blagdan ne smije proći samo u proslavi, već i u propitivanju samih sebe, koliko mi živimo svoja obećanja i živimo li uistinu evanđelje po uzoru na sv. Franju?
Trebali bismo se prepustiti Božjem djelovanju kroz nas, da bi Njegova riječ doprla do ljudi kroz naša razmišljanja i postupke. Kako i kažu riječi svima poznate pjesme: „ Reci mi, Gospodine, što hoćeš da učinim, objavi mi svoju Riječ. Učini me, molim te, sposobnim, da izvršim Tvoju riječ…” (Silvana Buneta, Frama Rijeka-Žabica)

Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio “minoritskom” – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapicu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: “jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje”. Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.

Ideal mu je postao što doslovniji život po evanđelju: u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. U početku mu se pridružilo 12 prijatelja koji se nazvaše “manjom braćom” (minontima). Svojoj mladoj zajednici Franjo daje pravila koje papa Inocent III. odobrava. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Dobili su i ovlast propovijedanja. Zajednica se ubrzo povećavala. Nastaje nova redovnička družba u Crkvi koja dobiva svoje ime franjevci prema imenu osnivača Franje. Franjo je umro 3. listopada 1226., a u kalendaru se slavi 4. listopada. Ikongrafija ga prikazuje u franjevačkom habitu, s Kristovim ranama na rukama (stigmama) , često okružena životinjama, napose pticama, pa je po tome i zaštitnikom ekologije.

Svima koji nose ime današnjega sveca od srca čestitamo imendan!