Naslovnica Gospodarstvo Kako je vino u doba korone postalo luksuzan proizvod

Kako je vino u doba korone postalo luksuzan proizvod

Domaće tržište pati u brojnim sektorima zbog pandemije koronavirusa, a jedan od njih je i hercegovačko vinarstvo koje je na par mjeseci potpuno stalo sa prodajom i izvozom prošlogodišnjeg vina, a nova berba grožđa se već približila.
Ugostiteljski objekti kao glavna rijeka protoka ovoga sada već luksuznoga napitka, nisu radili uopće u ožujku, travnju i svibnju, baš u razdoblju predsezone i prodaje vina, koja je drastično opala.

Čapljinski vinari, Antonio Matić iz vinarije Matić te ravnatelj Vina Zadro, Ivan Pažin kažu kako ne pamte veću krizu.

„Koronavirus se pojavio baš u nezgodno vrijeme, kada se čitava turistička scena, uključujući ugostitelje i hotelijere, spremaju za sezonu. U tom razdoblju predsezone i mi pripremamo određene količine vina za njih sve i dogovaramo posao. Ove godine je bilo teško bilo što novo dogovoriti, posvetili smo se najviše starim klijentima koji su i sami vukli koliko mogu vući jer su i oni dobar period bili praktički ugašeni. To vrijeme prodaje je bilo loše i skoro nikakvo“, vidno razočarano objašnjava nam Matić.

RIJEKA KROZ KOJU VINO TEČE JE STALA

Sličnoga je mišljenja i Pažin, utjecaj koronavirusa je veći nego što se i primijeti.

„Korona je utjecala ogromno na posao. Sama činjenica da je cijeli ugostiteljski sustav stao, govori jako puno. To je rijeka kroz koju vino teče. Kratko i jasno da vam kažem: zalihe su velike kod svih proizvođača, a dolazi nova berba i troškovi će poskupljenja ovoga proizvoda biti jednostavno evidentni i nećemo ih uopće moći izbjeći“, kaže Pažin.

Ponovnim radom ugostiteljskih objekata pomalo stvari dolaze na svoje, kaže Matić, no, s obzirom na očekivanja u usporedbi s prošlom godinom, stanje je jako loše.

„Kad uspoređujemo lipanj i srpanj 2019., kada je bila dosad najbolja godina što se tiče prodaje i velikog broja turističkih posjeta, možemo zaključiti kako je ove godine upola manja prodaja. O izvozu da ne govorim. Prošle godine smo izvozili za Dubrovnik, Hvar, Split, a ove godine nismo nigdje jer su i oni pogođeni. Ne znaju gdje će sa svojim vinom, a ne još da naše dovoze“, navodi Matić koji je prijašnjih godina svoja vina izvozio čak i do Švicarske.

U svemu ovome, pozitivna stavka je činjenica da ove dvije vinarije unatoč teškoj situaciji nisu otpuštale radnike niti smanjivale plaće. Vina Matić su uglavnom obiteljski posao, dok Vina Pažin traže čak novu radnu snagu za berbu koja se približava.

POSLA I DALJE IMA, TKO ŽELI RADITI

„Berba se mora obaviti, a prodaje nema. Ogroman je pad izvoza i prodaje, a veliki su i troškovi. Vino je postalo luksuzan proizvod. Ipak, do otkaza radnicima nije došlo, a ni do smanjenja plaća. Čak smo imali traženja za dodatnom radnom snagom jer se borba primiče. Međutim, ne uspijevamo ni to. Ljudi ne žele raditi. Mladi su slabo zainteresirani za proizvodnju, poljoprivredu…“, objašnjava Pažin.

Slično je stanje i kod ostalih vinara, iako su su svi manje u kontaktu budući kako su sve manifestacije na kojima se promiče vinska kultura otkazane, kako u BiH, tako i u svijetu.

„Ljudi trenutno nisu u mogućnosti obaviti neke važnije životne aktivnosti, a kamoli da se sada organiziraju vinski sajmovi. Mi smo u specifičnoj situaciji, u obiteljskoj vinariji možemo se malo skupiti i preživjeti. Veće vinarije su puno više pogođene što se tiče zaposlenika i svega ostaloga. Vino se nije prodavalo i u pravu su ostali vinari kad kažu kako je prodaja pala za 90 posto“, mišljenja je Matić.

SVI U ISTIM PROBLEMIMA

A kako su svi u istim problemima potvrđuje i Pažin.
„Zalihe su velike, smještajni kapaciteti su ograničeni. Ni obećane subvencije nisu podijeljene. Nadamo se da će kolovoz imati bolji učinaka glede izvoza i da do drugog vala neće doći. U vinarstvu je najveća prodaja tijekom ljeta i krajem godine za blagdane.“

Vina Matić su ipak dobili simboličnu pomoć države u iznosu od 400 KM. Ipak, to im ne može mnogo pomoći, a nije pomoglo ni to što su slobodno radili za vrijeme karantene, kad ništa drugo nije radilo i nije bilo apsolutno nikakve potražnje za njihovim proizvodima.

„Nismo iskrivili baš leđa od rada. Dobra stvar je kako nam je pogodovalo lijepo vrijeme, pa smo iskoristili priliku za sređivanje vinograda. No, mi smo jedna mala grana u cjelokupnom procesu događanja. Tek kad se stvari srede na lokalnoj, županijskoj i državnoj razini i mi ćemo se moći vratiti u normalno stanje.“

BUDUĆNOST NEIZVJESNA, ČEKA SE NA NEKA BOLJA VREMENA

U ovakvoj situaciji, kad spremni proizvodi skupljaju prašinu u podrumima i čekaju bolja vremena, naši sugovornici nisu baš raspoloženi za puštanje bilo kakvih novih proizvoda za tržište.
„Svi smo zaokupljeni ovime, tako da smo stali s investicijama. Sad treba naći ljudstvo za berbu i preradu i tu nam je sva okupacija“, kratak je Pažin.

Njegov kolega Matić već ima mnoštvo ideja spremnih, ali i one će, kao i prošlogodišnje vino, morati čekati neka bolja vremena.
„Nekad sam razmišljao i o proizvodnji pjenušca, sad je to malo teže realizirati. Nije mnogo popularan za naša područja, ali bilo bi neobično imati i to u ponudi. Nije vrijeme za to, ali svako malo se trudimo izbaciti neki novi proizvod na tržište kako bismo bili konkurentni i aktualni. Sigurno će biti inovacija kad se ova pandemija završi.“

Prodaja je slaba, izvoza skoro i da nema, a Hercegovci kroz krizna vremena od vina jedino konzumiraju – gemišt, kaže Matić. Vino je zaista postalo luksuzni proizvod, a hercegovačke vinare pravi problemi čekaju tek nakon berbe.