Stolac je dobio još jednu impozantnu nekropolu uz već poznate Radimlju i Boljune koje su uvrštene u UNESCO-vu listu prije nepunih pet godina. Udora se nalazi u istoimenom seocetu južno od Stoca tristotinjak metara od nove magistralne ceste Stolac – Neum. Udora nije nepoznata, podatke o njoj donosi Šefik Bešlagić u popisu nekropola na području Bosne i Hercegovine. Međutim, nekropola je bila zaboravljena i zanemarena većim dijelom obrasla u šiblje i sličnu krašku vegetaciju. Iz tame raslinja nekropolu su ovih dana oslobodili mlađi mještani tog dijela stolačke općine, akcijom koja još traje. Bez pretjerivanja može se reći da je riječ o impozantnoj nekropoli. Govoreći o nekropoli Ante Vujnović, stolački arheolog koji se priključio entuzijastima, kaže:
„Nekropola je zaista impozantna po svojoj veličini kao i brojnosti stećaka. Mislimo da nije čišćena u zadnjih pedesetak godina, pa čak ni zadnjih sedamdesetak godina, jer u knjizi Šefika Bešlagića nalazi se broj od 78 stećaka na nekropoli. Mi smo do sada uspjeli otkriti 73 stećka. Za pretpostaviti je da su preostali ili utonuli u zemljište ili su zarasli u okolno šipražje, tako da se u narednom razdoblju nastavlja čišćenje. Planiramo u potpunosti očistiti područje oko nekropole. Nakon toga objelodanit ćemo vijest o tome i nekropolu ćemo staviti na uvid široj javnosti“, kaže arheolog Vujnović, te na upit kako bi javnosti približio otkriveni dio nekropole nastavlja:
„Za pretpostaviti je da je ova nekropola posljednje počivalište Vlaha Burmaza, po kojem je ovo čitavo područje dobilo naziv Burmazi. To je bilo jedno od najpoznatijih plemena Donjih Vlaha na području donje Hercegovine koji su u svom životnom hodu, slično kao i naš narod do zadnjeg rata bili planištari, išli su u ljetnom razdoblju na planine Zelengoru, Treskavicu, Morine, Somine…, a u zimskom razdoblju su se vraćali na ova počivališta. U dubrovačkim spisima spominju se plemena Burmaza. Za pretpostaviti je da je uz stočarstvo to moglo biti i ratničko pleme, u što se ne bih upuštao bez istraživanja, ali jedno je sigurno – pleme je bilo iznimno bogato. Ovakva impozantnost stećaka, ukrašenost, njihova monumentalnost ukazuje da su pokojnici pokopani ispod stećaka bili imućniji pripadnici toga plemena. Na žalost nemamo sačuvano prebivalište toga plemena, nemamo njegov naseljeni stambeni dio. Jedino imamo sačuvanu nekropolu na kojoj se nalaze sanduci, sljemenjak, ploče…, bogato dekorirane s viticama, arkadama, s prikazima lova, plesa, tarča… Imamo jedan stećak iznimno ukrašen s natpisom u kojem se spominju imena Đurana Pukšića i Milutina Radovanića. Mislimo da ćemo u narednom razdoblju ovu nekropolu uspjeti valjano prezentirati s obzirom da bi novi magistralni put Stolac – Neum, možda, mogao doprinijeti njezinoj turističkoj valorizaciji, a time i samoga mjesta, te južnog zaleđa stolačke općine.
Dakle, Radimlja i Boljuni dobivaju dostojno društvo. Kada je u pitanju nekropola Udora, treba svakako istaknuti podatak da se obitelj Joze Papca na čijem zemljištu se nalazi, generacijama s poštivanjem odnosila prema „kamenim spavačima“. Mada su neki od stećaka očito smetali obavljanju poljskih radova, čuvali su ih i sačuvali, a kada se pojavila inicijativa za otkrivanje njihove raskoši, dopustili su to bez pogovora. U vremenima kada smo svjedoci i nonšalantnog vrednovanja kulturne baštine vrijedi to istaknuti.
Tekst i foto: Dušan Musa