Od početne skepse i nevjerice kad su Čapljinci u pitanju, priča o „Lasti“, nekadašnjem ponosu doline Neretve, poodavno je ušla u fazu – kad će? E, to – kad će, odvelo nas je u pravom smislu riječi – na gradilište na rubu Čapljinskog polja gdje se već dvadesetak mjeseci gradi i nadograđuje. U stvari to je ono što se vidi s obližnje prometnice, ovoga puta znatiželja nas je vodila da vidimo unutrašnjost tog procesa..
Da se sve radi od temelja potvrđuje nam Blago Pehar, inženjer zadužen za građevinske i strojarske radove, jedan od dvoje vodiča kroz pogone nove „Laste“ koju grudska „Violeta“ doslovce diže iz pepela.
„ Od starog pogona ostali su da budem slikovit – beton i dio metalne konstrukcije, međutim i to će dobiti završni sloj“, uzgred primjećuje ing, Pehar, dok s iznenađenjem, pratimo što se i gdje radi. Prvi dojam – Violetina „Lasta“ je narasla i u visinu i u širinu! Nadograđen je novi dio budućeg pogona koji će biti kompaktna cjelina. Radnici ne obraćaju pažnju na znatiželjnike, sastavljajući buduće postrojenje svatko od njih je u „svom svijetu“. U dubini prostrane hale uočavao skupinu na ručku. Sreća da je tako, jer da su i oni na radnim mjestima manje toga bi uočili. Dok se logično, pitamo – kako će od tih na oko odvojenih segmenata, sastaviti cjelinu, Marija Tolić, inženjerka zadužena za strojeve i montažu, kaže da je ono što vidimo „trećina opreme koja će se instalirati“.
„Kroz par tjedana očekujemo ostatak opreme“, kaže mlada inženjerka.
To što od opreme vidimo u reportažnom prikazu, baš i ne možemo komentirati, odnosno nemamo za taj dio dovoljno stručnog znanja. Međutim, uočili smo novu pećnicu dugačku čak 45 metara! Dok znatiželjo zagledamo postrojenje kroz koje će izlaziti proizvodi nove „Laste“, inženjerka Tolić naglašava:
„Oprema je talijanska i njemačka, ‘trake’ švicarske. Tražili smo najbolje proizvođače, lidere u prehrambenoj industriji“.
Silosi po kojima je tvornica i prije, a i sada vizualno uočljiva u neretvanskoj zaravni, već su spremni. Obišli smo i taj dio pogona, dok zagledamo moćne jablane i različito voće u tvorničkom krugu, vjerojatno, sađeno dok je prijeratna Lasta bila na vrhuncu, inženjerka Tolić, podcrtava:
„Ni jedno stablo se neće sjeći, sve ostaje“.
Na povratku kroz budući srce tvornice, na upit o obnovi upravne zgrade, od mladog inženjerskog dvojca Tolić – Pehar, dobivamo zanimljiv odgovor:
„Sve će biti smješteno u pogonu, i proizvodnja, i uprava, i laboratorij, to je zadnje na redu“.
Dakle, za početak u novoj Lasti se briše klasična podjela na bijele i plave ovratnike. Svi će – zaposleni u proizvodnju, uprava i stručnjaci biti jedno – radnici Violete – Laste. Očito je da teorije Karla Marxa o bolje plaćenim i obrazovanijim bijelim i slabije plaćenim i skromnije obrazovanim, plavim ovratnicima u budućoj „Lasti“ padaju u vodu. Pretpostavljamo da je u tom segmentu poslovanja jedna od tajni uspješnosti tvrtke Violeta koja se po zaradi i prihodima uvrstila među najuspješnije u Bosni i Hercegovini.
Nakon onoga što smo uočili i čuli, vraćamo se na početnu opasku inženjera Pehara, koji je kazao da vanjski radovi malo kasne jer zbog visokih temperatura, primjerice za fasade se preporučuju temperature do 28 stupnjeva Celzijevih, a takve ugode na jugu Hercegovine nije bilo već nepuna dva mjeseca. Zbog ljetne žege građevinci su u proteklom razdoblju radili u dvije smjene jutri i navečer.
Od mladih inženjera doznajemo da je trenutačno angažirano desetak tvrtki, te stručnjaci iz Italije i Švicarske pod čijim nadzorom početkom godine, primljeni radnici sklapaju pogone u kojima će raditi. Nakon Talijana i Švicaraca, stižu stručnjaci iz Njemačke i tako dok se ne završi.
Za kraj vraćamo se na početak studenog 2019., kada je obznanjeno da je tvrtka Violeta iz Gruda i službeno preuzela poduzeće u stečaju Lasta d. d. Čapljina. U prisutnosti čapljinskog gradonačelnika dr. Smiljana Vidića, Petar Ćorluka vlasnik Violete je uz tekst potpisanom, rekao:
„Mi ćemo u proizvodnju i obnovu pogona, uložiti koliko god bude trebalo, kako bi se ovdje proizvodili samo premier, najbolji proizvodi koji se u ovoj grani mogu imati u svijetu“! Mislimo, da totalna rekonstrukcije Laste ide u tom smjeru i da bi mogla koštati i više od često spominjanih 20 milijuna maraka. Kad je tako onda pokretanje pogona mjesec, dva prije ili poslije nije ni bitno.
Tekst i foto: D. Musa
