U dvorani kina “Mogorjelo” u Čapljini večeras je održano svjedočanstvo naslova “Čapljinsko nadzemlje” a do posljednjeg mjesta popunjenoj dvorani svoje svjedočanstvo o tamnim dubinama u raljama heroina prenio je Goran Ćurković.
Na samom otvaranju večeri Ivan Bogdan je publiku počastio instrumentalnom i vokalnom izvedbom duhovne skladbe a nakon njega i pozdravnih riječi voditeljice Ane Miletić, mikrofon je preuzeo Goran Ćurković te iznio svoju životnu priču.
Goran je ispričao svoju životnu priču koja je vezana isključivo za tamne strane društva, poput heroina, krađa…sve dok nije spoznao Boga. Kroz njegov život pratili su ga mnogi problemi ali ipak njegova priča dokazuje neizmjernu Božju ljubav prema svakom od nas i dokaz koliko smo našem Bogu vrijedni.
Često se znamo zapitati zašto se nama nešto loše događa ali sve u Božjim planovima ima smisla.
U prvoj poslanici Korinćanima stoji:
“A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.”
Nema potrebe spominjati koliko je svakom od nas bitna ljubav i dokazivati da je upravo ljubav pokretač svega. U to ime pokušat ćemo riječima prenijeti ukratko dio svjedočanstva koje je ispričao Goran o tome kako je unatoč tome što je mislio da zbog svoje prošlosti nikada neće pronaći svoju životnu suputnicu ipak uplovi u bračnu luku i kako je to bio dio Božjeg plana.
Goran kaže da je njegova prva molitva bila “Zdravo Marijo”. Kako je Goran rekao, devet mjeseci nakon dolaska u zajednicu “Cenacolo” u Međugorju našao je posao uz pomoć fra Slavka Barbarića a prvi posao je bio, kako je rekao, direktorski, dobio je posao na čišćenju zahoda kod crkve svetog Jakova u Međugorju. Upravo na tom poslu ugledao je svoju sadašnju ženu Katarinu ali naravno nije sve išlo glatko jer su postojale brojne prepreke. Kroz svoje svjedočanstvo Goran opisuje kako je Bog imao plan i kako im je upravo ukazao da su upravo oni jedno drugom poslati od Boga. Važno je napomenuti da njegova sadašnja supruga dolazi iz Češke a u Međugorju se tada nalazila jer je došla moliti za svoje obraćenje za poziv časne sestre. Kroz svjedočanstvo Goran ukazuje kako neki događaji u našoj dalekoj prošlosti nisu puka slučajnost. To potkrjepljuje činjenicom da je njegova sadašnja supruga kao djevojčica išla na izlet na jug Češke, u crkvu svetog Jakova, gdje je jedan svećenik, tada djevojčici, molio za njezin životni put. Kada je Katarina tražila potvrdu od Boga na brdu Križevac, Goran kaže kako je tada na samom brdu od svećenika zatražila Bibliju a on joj je rekao da klekne, blagoslovi je i molio nad njom. Otvorivši Bibliju pogled joj je odmah zastao na riječima kojim je zapisano da nam je mjesto tu gdje jesmo. Upravo tada Katarina je shvatila da je to isti onaj svećenik koji je za nju molio još kad je bila djevojčica a kojeg do tada više nije vidjela. Katarina i Goran vjenčali su se 2000. godine u crkvi svetog Jakova u Međugorju. Danas Katarina i Goran imaju petero djece. Ovim pri mjerom, jednim od mnogih koje je večeras Goran ispričao pokazao je koliko je Bog prisutan u našem životu i koliko svaki događaj u njegovom planu ima smisla za nas.
Naravno, uistinu je teško riječima prenijeti svjedočanstva poput ovoga stoga predlažemo ako niste bili u mogućnosti da pogledate snimak svjedočanstva koje je u cijelosti snimao TAU studio.
U našem kratkom videozapisu možete pogledati dio svjedočanstva u kojem Goran opisuje kako je došao u zajednicu “Cenacolo” u Međugorju.
Po završetku svjedočanstva razgovarali smo s Goranom Ćurkovićem koji nam je rekao:
“Svrha mojih svjedočanstava je da momcima i djevojkama koji su u problemu bilo koje ovisnosti dam nadu da se iz toga problema može izaći.”, te nastavlja kako je u njegovo vrijeme to bilo znatno teže
“Kada sam ja uzimao heroin onda nije bilo svjedoka. Nije bilo ljudi koji su pričali nego svi moji prijatelji i prijateljice su umirali. Ja sam bio siguran da se od heroina ne može izaći, da se od heroina umire. U ono vrijeme nije bilo nikoga da je izašao iz toga. Danas, Bogu hvala, zajednici ‘Cenacolo’ i ostalim zajednicama koje postoje na ovim prostorima, ima puno primjera da heroin i droga nisu više tabu tema i to je poanta priče.”
“Meni stalno dolaze ljudi, slušaju putem YouTube-a i onda me zovu roditelji i traže savjet. Preko 50 ljudi je ušlo u zajednicu preko svjedočanstava i to mi daje snagu i volju da svjedočim i dalje.”, dodaje Goran Ćurković koji svjedočanstva prenosi još od 1995. godine.
Goran smatra da je ovo njegova dužnost, njegov poziv od Boga kako bi pomogao drugima:
“Bojim se Boga. Dao mi je sve, dao mi je zdravlje, dao mi je suprugu, dao mi je petero djece, sve mi je dao i mislim da moram na neki način to vraćati”.
Goran, kao i mnoga većina razumnih ljudi danas smatra da se poimanje ‘normalnog’ izopačilo te kaže:
“Tamo ’77-’78 kada sam ja bio tinejdžer onda sam jedan put ošišao glavu na ćelavo, dobro sad sam ćelav ali onda sam imao dobru kosu i valovitu (dodaje kroz smijeh vedri Goran). Koja je to sramota bila… Pogotovo ’80-ih kada sam se počeo tetovirati… A što danas? Sve je postalo normalno. To je to što se sve naposljetku izopačilo. Sve ono što nije normalno nekima je danas normalno. Možda sam ja staromodan ali ja mislim da idemo nazad, ne mislim da idemo naprijed.”
Goran posebno naglašava da je danas situacija s opijumima znatno tragičnija nego ranije. On kaže kako se u zajednici “Cenacolo” sve više pojavljuje ovisnika koji imaju problem sa sintetičkim drogama te napominje kako upravo te nove vrste droge s ostakom kemijskih spojeva te dodaje:
“Tu nema više pomaka, tu nema više spasa, kad izgori i to je najveći problem.”
Ističe i problem samih ovisnika koji ne žele priznati svoj problem te nam govori kako riješiti taj problem:
“Po njihovome se svatko drogira i to nije problem. Treba ih uvjeriti, treba doći netko sa strane da im pokaže da u biti imaju veliki problem. Kad oni sami sebi priznaju problem onda izlječenje ide dobro. Nažalost u tome roditelji nemaju puno utjecaja. To je najveći problem. Oni će prije vjerovati ovakvima kao ja i sličnim meni nego svojim roditeljima koji im žele najviše dobro. Stoga smatram da takve osobe treba odvesti kod nekoga tko ima autoritet. I meni su moji pokušavali pomoći, izbacili su me iz kuće, a pomogli su mi samo ovisnici koji su prošli isto kao i ja, netko više netko manje. Ja se držim toga da jednom ovisniku najviše i najbolje može pomoći bivši ovisnik jer zna što on živi, što on proživljava i zna sve te njegove fore, manipulacije…”
Na naše pitanje “Jeste li zadovoljni odazivom publike?” Goran je odgovorio:
“Ma što zadovoljan?! U šoku sam! Nisam stvarno mogao vjerovati da će doći ovoliko ljudi, da će odjek biti ovakav. Zahvaljujem svima od srca na pozivu što sam imao čast doći ovdje pričati svoju životnu priču.”
Po završetku svjedočanstva svatko je dobio poseban i unikatan poklon. Za svakoga je bila priređena posebna poruka koja se nalazila s lijeve strane sjedišta koju su posjetitelji ponijeli sa sobom svojim kućama u nadi da će razmisliti o poruci napisanoj na papiriću.
Na kraju ćemo završiti riječima kojima je u jednom dijelu svoga svjedočanstva Goran rekao a to je:
“Ma kad mi kažu da se ne može… S Bogom se sve može!”
Đaka city
