Siromašna je rukometna scena u Bosni i Hercegovini što potvrđuju i nedavni nastupi reprezentacije. Tako ispod radara prođu i neki zanimljivi događaji poput povratka Dragana Sutona na klupu prvoligaša Čapljine. Sutona nekada vrsnog igrača čapljinskog Borca, Veleža i Mehanike iz Metkovića, te trenera pod čijom palicom su stasavali sportaši takvog formata kao što su Nikola Prce, Katarina Pavlović…, ne treba posebice predstavljati. Kad smo ljetos s njim razgovarali naravno u za njega omiljenom ambijentu dvorane pune budućih rukometaša, rekao je da se opredijelio isključivo za rad s mladima. Odnedavno je ponovo na klupi prve ekipe, pa smo ga pitali od kuda ta promjena.
„Nije to bila moja želja nego stjecaj okolnosti. Prvu ekipu Čapljine vodio je bivši internacionalac Ante Kukrika s kojim sam nakon oživljavanja kluba prošle godine, vodio prvu ekipu. Iz meni nedovoljno poznatih razloga Ante kojeg sam trenirao i kao dječaka, se razišao s upravom, pa nije bilo druge nego da preuzmem i prvu ekipu“, kaže Suton te na opasku da Čapljini iznenađujuće dobro ide, nastavlja:
„Poslije osam kola smo drugi iza Zrinjskog od kojeg imamo utakmicu manje. Zrinjski ima 13, Čapljina 12 bodova. Izgubili smo upravo od Zrinjskog u Mostaru, ostalih šest utakmica smo dobili. Kada su iz Premijer lige ispali Bosna iz Sarajeva koja je nekada igrala i Ligu prvaka i Sloga iz Gornjeg Vakufa, svi su te dvije ekipe vidjeli kao glavne favorite za plasman u viši rang. Obje ekipe su loše startale, pa su tako u prvi plan izbili mlada ekipa Zrinjskog i Čapljina.”
– Ima li Čapljina premijerligaške ambicije?
– Teško je to reći, imamo ekipu kakvu nikada nisam vodio, sastavljenu od mladih i iskusnih igrača. Jedni su u biti juniori, a drugi pri zalasku karijere. Teško je to ukomponirati. Oni ne mogu zajedno sjesti i pričati o zajedničkim temama, jer jedni imaju djecu, a drugi su školarci. Fali nam generacije između njih kako bi se sve to povezalo. Dalje, mi na nekim pozicijama, primjerice pivota, za sada nemamo rješenja. Mladi Marko Butigan se ozlijedio, na derbiju u Mostaru nije bilo nositelja naše obrane Brune Dragičevića, pa je silom prilika tu poziciju pokrivao iskusni Goran Lasta. S druge strane imamo ambicioznu upravu. Prvi puta u mojoj karijeri Rukometi klub Čapljina ima upravu koja „grize“, međutim nije to dovoljno, ali nećemo se ni predati borit ćemo se pa što bude. Nismo samo u igri Zrinjski i mi nego Respect iz Sarajeva, Rvacka iz Livna, a možda se probude Bosna i Sloga. Ove sezone južna skupina Prve rukometne lige puna je izazova kako za nas tako i za druge ekipe.
– Što je „s djecom“, kako zovete mlade, tko njih sada vodi?
– Kao i na početku, ja i Nikola Bartolović. Okupili smo stotinjak mladih među kojima je sedamdesetak dječaka i više od dvadeset djevojčica. Trebat će nam dvije godine da se to izbrusi, otklone pogrešne navike, jednostavno da vidimo što tko od njih i koliko može. Prema tome, nama trenerima treba vremena, teško je rezultate obećavati „preko noći“.
Bilo kako bilo, Dragan Suton je opet po cijeli dan u dvorani, a to za konkurenciju nije dobar znak.
Tekst: D. Musa