Taman kada smo razmišljali o pisanju pohvalnog priloga o Rukometnom savez Bosne i Hercegovine, koji je za razliku od prethodnih godina, blagovremeno utvrdio kalendar natjecanja, stiže vijest o novoj dubiozi. Ajde, de, to što Rukometni savez zbog „starih“ dugova već godinama nema ID broj, najnoviji „biser“ može se uvrstiti u rubriku – vjerovali ili ne!
Elem, početkom tekućeg mjeseca stigla je čudesna objava da „Rukometnom savezu Bosne i Hercegovine prijeti suspenzija svih reprezentacija, klubova i službenih osoba od strane Europske rukometne Federacije (EHF), ukoliko do 15. kolovoza ove godine, ne uplati 138.812,18 eura troškova u sporu s bivšim izbornikom Ivicom Obrvanom.“ Ajde, narodna kaže – dug je zao drug, međutim ovo je doista priča za već spomenutu rubriku, evo i zašto. Kao prvo, Ivica Obrvan je kratko vrijeme od 17. veljače 2021. godine do 10. ožujka 2022. godine proveo na klupi reprezentacije BiH, logično je pitanje kolika mu je bila plaća i tko mu je obećao plaću koja je u spomenutom zbiru u prosjeku iznosila 10.677 eura mjesečno!?
Pitanje je na mjestu tim više što je prethodni izbornik Bilal Šuman zavlačio ruku u vlastiti džep da bi reprezentacija putovala na neke utakmice? U priopćenju nema informacije, koliku je mjesečnu plaću imao Obrvan i koliko mu plaća nije isplaćeno? Ono što je poznato to su rezultati prema kojima je Ivica Obrvan najlošiji izbornik svih loptačkih reprezentacija BiH! Uknjižio jednu pobjedu i sedam poraza! Jedinu pobjedu ostvario je u prvoj utakmici na klupi reprezentacije BiH protiv Austrije 14. ožujka 2021. godine 27:21.
Nakon toga Obrvan se posvetio stvaranju „svoje“ reprezentacije, rasturajući naslijeđenu. Kad je čuo tko je izbornik Marko Panić je otkazao igranje za reprezentaciju, dotični mu je bio trener u francuskom Chamberyu. Javna je tajna da je Obrvan iz reprezentacije prije vremena, posredno udaljio i Nikolu Prcu, ikonu bh. vrste ma kakva ona bila. Obrvan i Prce su imali neraščišćene račune još iz Metkovića, gdje mu je bio trener. Da nije licitirao sa „oproštajem od reprezentacije nakon europskog prvenstva“, 2022. godine, dosjetljivi Prce se vjerojatno ne bi našao na listi putnika. Lista s Panićem i Prcom nije iscrpljena, jedan za drugim iz reprezentacije su naprasno odlazili – Josip Perić, Vladimir Vranješ, Ivan Karačić, Srđan Predragović, Marin Vegar, Dejan Malinović…
Nakon spomenute prve i jedine pobjede i čišćenja „starih kadrova“, uslijedila je serija poraza. Redom je naša reprezentacije je gubila u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo od Njemačke 24:26, zatim u uzvratu od Austrije 23:27, a na Euro se kvalificirala kao jedna od četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije. U skupini prije „Obrvanovih vremena“ BiH je pobijedila Estoniju i tako je prošla na Euro. Slijedile su dvije pripreme utakmice na jesen iste godine (2021.) i porazi u gostima od Mađarske 23:26 i 24:26. Na Europskom prvenstvu bh. vrsta je gubila redom od Švedske 18:30, zatim Češke 19:27, te Španjolske, koja je već imala osigurano proveo mjesto u skupini, 24:28.
Ivica Obrvan ja kao trener bh. vrste, bio prava katastrofa, međutim kao menadžer ravan je Georgu Sorošu. Osjetio čovjek trenutak što bi u pjesmi reklo Zabranjeno pušenje – pos’o dobar, a para laka“. U tom trenutku potpisivanja ugovora s Obrvanom na čelu Saveza bio je blagoglagoljivi Marinko Umičević. Znao se da pošto nema ID broja, Savez za legalno plaćanje, neće imati novca. Koliko vidimo jedino rješenje moglo je biti da ga plaća neki sponzor reprezentacije. Takvih očito je, nije bilo.
U lirski napisanom, osjećajnom, priopćenju Rukometnog saveza BiH uz ostalo, stoji: „Ovaj trenutak nije da u bilo koga upiremo prstom, ali svima je jasno da ovaj problem Rukometni savez BiH neće moći riješiti sam, posebno kad znamo kako je stanje sa financijama svih sportskih segmenata našeg društva“.
Ovako se govorilo i nakon gubitka ID broja, ali nikada se nije uprlo u one koji su ako ništa, „pitali“ u to vrijeme. Dakle, u priopćenju je trebalo stajati s kim je Obrvan potpisao ugovor i na koji iznos. Umjesto toga dalje slijede žalopojke:
„Spasiti bosanskohercegovački rukomet zadatak je svih nas, posebice nadležnih institucija, svih razina vlasti i javnih poduzeća koja su svjesna koliko je važno da rukomet živi. (Gospodo nisu ni nadležne institucije, ni sve razine vlasti, ni javna poduzeća sklapala ugovor, potrebna su imena, da se zna tko bh. rukomet još jednom u glib uvali!)
U nastavku apela dalje slijedi: „Opstanak rukometa u Bosni i Hercegovini je upitan i to znači da u ovom trenutku moraju odreagirati svi nadležni od Vijeća ministara BiH, Predsjedništva BiH, Vlade Federacije BiH, Vlade Republike Srpske i svih kantona u Federaciji BiH.“
Da bi aljkavost, nemar, neznanje, a prije svega nesposobnost ljudi iz RS BiH bila potpuna može poslužiti podatak da je blagoglagoljivi Umičević nakon plasmana na Euro za koji uzgred budi rečeno Obrvan nije bio ni zaslužan, zavapio: „Prvo što treba uraditi je produžiti ugovor sa selektorom Ivicom Obrvanom!“ Na upit da se izjasni o tom prijedlogu Obrvan je za MONDO odgovorio:
„Ja imam aktualni potpisani četverogodišnji ugovor sa reprezentacijom BiH!?“
Iz tog odgovora proizlazi da je ugovor s Obrvanom netko potpisao i to na četiri godine, što znači da je ranijom odlaskom ovaj Metkovac katastrofalnog izborničkog učinka, još i pomogao bh, rukometu. Da je ostao četiri godine što bi tek bilo? Ovako u reprezentaciju se vratio Panić, zatim Malinović, a mogao bi još poneko. Nakon tugaljivog priopćena i Obrvanovog da je „ima ugovor na četiri godine“, moglo bi se čaršijski reći: Aferim Ivice, aferim gazijo!
D. Musa