Cijene u Bosni i Hercegovini odavno premašuju skromne džepove ili kućne budžete građana. Prosječne plaće ne pokrivaju potrošačke košarice. Dodatni neplanski izdaci naprave samo dodatne probleme. Na pitanje: Zašto cijene nisu niže? – nadležni šute. Građani, s druge strane, glasni: Sve je skupo!
Gojko Dubravac kojeg srećemo na banjalučkoj pijaci priča da je 100 KM nekada je bio pojam. On je danas s vrećicom u rukama krenuo u nabavku. No, kako kaže, od cijena mu se vrti u glavi. Za istu tu cifru, danas, kaže može samo napuniti džepove, a vrećica ostane poluprazna.
“Sve živo je skupo što god vidite, ovo je stvarno nemoguće. Nekoliko godina unazad mogao si otići na more i uživati bolje nego danas, za jedno tri – četiri godine cijene su mnogo porasle. I to svaki dan cijene rastu po pola marke, 20 feninga, 30 feninga. Kada dođem u diskont, svaki dan je druga cijena. Ne uspijem uštedjeti ništa na mjesečnom nivou”, naveo je Gojko Dubravac.
Na život od prvog do prvog u mjesecu ili bolje rečeno životarenje, brojni navikli. Kako se snalaze…?
“Samo osnovno i gotovo. To je preporuka, uštedjeti se ne može ništa, na luksuz ne trošim, sve je skupo. Najskuplji su lijekovi”, “Sve je skupo i sve je skuplje i skuplje a plaće male, mirovine male, primanja slaba, evo vidite kako je to prazno, nema narod para”, rekli su nam građani Banjaluke.
Da je banjalučka pijaca poluprazna, potvrđuju i trgovci. Dok se narod žali na skupoću i neimaštinu, trgovci očajni. Posla nema. Namirnice propadaju. Umjesto u hladnjaku, završe u kontejneru.
“Toliko imam posla da se rashlađujem lepezom, propast sve, ništa ne kupuju, hoće džabe, paprika marka, paradajz marka, to nije bilo i dok je car vladao. Piši sve džabe još malo, džabe sve. Vidite sve. Prazna pijaca. Prije nisi mogao proći, trebao ti je semafor, jedan zeleno i crveno da propušta, a sad je Boga mi sve crveno”, kazala nam je jedna trgovkinja u Banjaluci.
Pa se tako povrće poput rajčica, krumpira, luka ili paprike može pronaći po cijeni od marku do dvije na pojedinim rafovima u Banjaluci. Nešto skuplje u Sarajevu pogotovo osnovne namirnice – jaja, mlijeko, ulje i kruh.
U vrućem ljetu nisu samo visoke temperature već i cijene. Približavanjem rujna približavaju se i dodatni troškovi, posebno za obitelji s djecom. Pa bilo kakav užitak tijekom ljetnih mjeseci, postaje nedostižan posebno za višečlane porodice.
Radenka koja je majka šestoro djece, tvrdi da za osnovne potrebe, hranu i garderobu mjesečno izdvaja 3.000 KM. Skoro toliko iznosila je potrošačka košarica u BiH za prošli mjesec. Prosječna plaća, ne pokriva ni pola.
“Obitelj koja radi za neku minimalnu plaću teško može da osigura i taj mjesečni budžet da normalno funkcionira, plus tko plaća stan, e sad kreće škola i školska godina, tu već problem nastaje gdje trebate da kupite novu garderobu, obuću, bilježnice”, navela je Radenka.
Ono što je olakšica za roditelje u Banjaluci su besplatni udžbenici za osnovce. Srednjoškolci kupuju polovne. Školski pribor, ove godine, nešto jeftiniji tvrde u banjalučkim knjižarama. No, ekonomski problemi građana, političarima, nisu prioritet.
“Živimo jedan život koji je vrlo opterećujući, građani pokušavaju da prežive s onom svotom novca koju imaju, a mislim da je najveća odgovornost na onima koji vode ovu državu i koji ne vide da je ekonomija primarni problem kojim se moraju baviti”, poručio je ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Pa zbog nemara nadležnih, građani primorani preuzeti stvar u svoje ruke, često izlaz traže u Europi. Odlaskom. No, iako ni tamo prema riječima ekonomista ne cvjeta cvijeće, bar su krumpir ili rajčice jeftiniji.
Video prilog N1 televizije pogledajte OVDJE.
N1
