Daorson! Dovoljno je kazati tu imenicu i zaroniti u duboku prošlost koja krije mnogo toga. Nešto je istraženo, glavnina nije. Zašto je on toliko bitan, razlozi su jednostavni – to je mjesto na kojem je kovan najstariji novac u Bosni i Hercegovini! Uz to Daorson se smatra jednim od najstarijih gradova, da gradova, Europe! Podignut još u VII. stoljeću pr. Kr., dok su sačuvane građevine nešto mlađe, konac IV. i početak III. stoljeća prije Krista. Arheološka istraživanja Daorsona trajala su bezmalo stotinu godina. U prilog tome govori rad Zdravka Matića, jednog od istraživača, „Rezultati istraživanja utvrđenog ilirskog grada kod Ošanića blizu Stoca (1890. – 1978.) objavljenog u časopisu Hercegovina broj 9., Mostar 1995.
Po tretmanu kojeg trenutačno uživa, izuzev struke, ne bi se moglo reći da su Ošanjići toliko bitni, ali jesu. Daorson naprosto ište zaštitu i promociju, jer biti jedan od najstarijih gradova u Europi samo po sebi je golemo, a imati najstariji novac u nekoj državi, u ovom slučaju BiH, također je golemi podatak. A vidjeti megalitske zidove, znači divljenje i razmišljanje. Divljenje, majstorima koji su ih klesali, a razmišljanje, kako su ih dovozili i slagali? Jasno, o današnji transportnim sredstvima i dizalicama nije moglo biti riječi. Megalitske zidine izgledaju čudesno.
Grad je bio značajno trgovačko središte o čemu svjedoče nalazi različitih tipova amfora, predmeta umjetničkog obrta, radionica za nakit, grčke keramike… Samo ime grada je nepoznato, ali kako je tu obitavalo helenizirano ilirsko pleme Daorsi po njemu ga nazvaše Daorson. Grad je kažu, sagrađen po uzoru na čuvenu Mikenu?! Upravo spomenuti kiklopski bedemi čine ga posebnim. Na posebnom je i mjestu, izdiše se iz korita rijeke Radimlje, za koju se može reći da je sezonska, jer ispod Daorsona protječe samo u sezoni kiša. Naravno to ne znači da je Radimlja u doba Daorsa presušivala. I laiku je odmah jasno da su bedemi služili za obranu i to s jugoistoka. S ostale tri stane svijeta nije se moglo prići jer je riječ o dubokom kanjonu.
Toliko o samom Daorsonu i njegovoj važnosti. Drugi dio piče je dojam. Došli smo oko podneva, krasan proplanak, tišina, nad kanjonom suhe Radimlje kruži par vjetruša vrebajući plijen. Zahvaljujući značaju, kojeg Daorson sa sobom nosi, posjetitelj svjestan toga, ugodno se osjeća. To je prvi dojam, drugi je na žalost potpuno suprotan, jer Daorson je i zapušten i napušten. Na spisku je nacionalnih spomenika BiH, ali od toga kako vidimo, nema vajde. Prije nekih petnaestak, dvadeset godina bilo je volje da se zaštiti, o čemu svjedoče raskupusani svjedoci tog vremena. Danas Daorson podsjeća na duh vremena.
Vidimo, detektori i dalje rade, ako miruju nadležni, ne miruju kradljivci, uporni su traže blago i između kamenih blokova. Valjda računaju kada su ih davni „argati“ tako goleme dizali morala im je ispasti koja para ili dio nakita, jer i to se radilo u Daorsonu. Dojam je da se postupno samoupravljačkim rječnikom kazano otuđi i po koji lakši obrađeni kamen. Pitali smo jedne prilike, može li se za Daorson nešto učiniti, bar da se pijeskom zatrpa put, da se ne dolazi vozilima, rekoše da nisu riješeni „imovinsko pravni odnosi“. Prilaz je kroz tuđe ograde.
E sad i nešto novo, što je ovdašnjem puku promaklo, a što je objavio kolega Jurica Gudelj u banjalučkim Nezavisnim novinama. Tamo već podaleke 2007. godine dr. Nils Muller Scheessl s Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu, vršio je geomagnetna istraživanja i ustanovio da se ispod postojećih bedeme nalaze, jasno, još starije formacije, građene ljudskom rukom! To je prošlo ispod radara, ali eto novinarima ipak nije. Dakle, Daorson je i dalje enigma, koju nije mogao zaobići Hercegovini skloni Rober Salinas Price. Dobrohotni Meksikanac je tvrdio da je Daorson u stvari Troja, a da je Gabela Ilij?! Za turizam to je Bogom dani poklon, ali ga ne iskoristismo. Nadat se bar za sada.
Za kraj mala digresija, koji kilometar od Daorsona na zaravni, nalazi se nekropola stećaka Radimlja. To je bogom dana prilika za jednodnevni turizam obići Radimlju, pa se uz žestoku uzbrdicu iz kanjona Radimlje popeti na Daorson, jasno pješačku stazu tragom Daorsa tek bi trebalo obnoviti, a gore uživati, jesti i piti… Za kraj možemo se pohvaliti, slike Daorsona iz ptičje perspektive ustupi nam Ante Vujnović, arheolog iz Stoca, tek na njima se vidi koliko veliko područje zauzima sam Daorson, vele čak sedam hektara.
Tekst: D. Musa (Večernji list)
Foto: Ante Vujnović, D. Musa