Prvotni plan bio je jasan – Njemačka, kao i za mnoge njihove prijatelje koji su već otišli trbuhom za kruhom. Marija i Tomislav Pervan iz Livna razmišljali su kako krenuti ispočetka, u kojem gradu potražiti bolju budućnost, što raditi i gdje se skrasiti. Dali su si još koji mjesec da sve isplaniraju.
”Nismo vidjeli neku budućnost ovdje sa završenim fakultetima, pa smo planirali otići u Njemačku i krenuti ispočetka. Odlučili smo još koji mjesec ostati kod kuće, čisto da razradimo plan za odlazak”,
I upravo tih nekoliko mjeseci bilo je dovoljno da se planovi promijene. Umjesto avionske karte za Njemačku ‘zakuhao’ se sasvim drugačiji put. Odlučili su pokrenuti nešto svoje, upravo tamo gdje su odrasli, u Livnu.
Pivo je bilo logičan izbor
Ostali su, i već tri godine uspješno vode malu pivovaru simboličnog imena ”Livanjka” gdje proizvode vlastito craft pivo.
Zašto pivo? – bio je to logičan izbor za par koji veliki ljubitelj ovog napitka od ječma.
oznati smo po tome da oboje volimo pivo. Dok smo studirali u Splitu, stalno smo izlazili u pubove i kušali razna piva. Pa i na vlastitom vjenčanju nazdravili smo pivom”, prisjeća se Marija. ”Često bismo potegnuli do Splita ili Mostara zbog dobre craft ponude. Znali smo što mi volimo, a imali smo osjećaj što bi se moglo svidjeti i ljudima u Livnu”.
No, imati ideju o vlastitom pivu jedno je, a provesti je u djelo nešto sasvim drugo. Kemija, receptura, oprema, istraživanje, sve je trebalo svladati od nule.
”Na internetu sam pročitala da je pravljenje piva jednostavno, da su to samo četiri koraka. Ali kad se uđe u cijeli proces, shvatiš koliko je toga zapravo. Mjesecima smo čitali, tražili literaturu, iščitavali blogove i forume. Obišli smo brojne pivovare, od Mostara, Sarajeva, Banje Luke pa sve do Splita – sve kako bismo iz prve ruke vidjeli kako nastaje pivo”, priča nam Marija.
Budući da su znali kako većina ljudi u njihovom kraju nije upoznata s craft pivom, nego uglavnom konzumira industrijska piva, Marija i Tomislav nisu htjeli riskirati s aromama koje bi mogle biti previše nepoznate. Umjesto toga, odlučili su se za sigurniju varijantu – lagano svijetlo pivo, okusom blisko onome što ljudi kod nas već poznaju i vole.
Možda početnička sreća
Kad su napokon skuhali prvu turu, uslijedilo je čekanje da pivo odleži. A onda – iznenađenje.
”Kad smo ga probali, okus je bio iznenađujuće dobar. Pomislila sam: ‘pa ja bih ovo pila”’, govori Marija. ”Svi kažu da prvo pivo nikad ne ispadne dobro, ali nama je uspjelo. Početnička sreća illi ne, nije ni bitno. Pogodili smo odmah”.
Bio je to jednostavni Pale Ale, lagano svjetlo pivo koje su skuhali za sebe. No već s idućim kuhanjima okus je bio sve bolji – toliko dobar da su ga odlučili podijeliti s drugima. S pivom se rodila i ideja o vlastitom puba. Mali prostor u gradu, sav u drvetu, bio je idealan za ugodnu pivsku atmosferu.
Imali smo ideju da stvorimo mjesto i atmosferu koja će privući ljude, gdje će oni probati naše pivo. Neki pub gdje je odlična muzika, ugodan ambijent. I uspjeli smo, puno nam ljudi dođe, probaju pivo i oduševe se”, govori .
Danas nude više vrsta piva, od laganijih do aromatičnih, a gosti sve bolje reagiraju. Posebno dobro prihvaćeno je tamno pivo Wild Ale.
”Lagano navikavamo naše ljude na domaća piva, na neke nove okuse, i sviđa im se to. Tamno pivo Wild Ale s malo aromatičnijim okusom bilo je veliki uspjeh. Ljudi su taj okus dobro prihvatili, neki nam kažu da se sada i ne mogu vratiti na ona stara klasična industrijska piva nakon toga”, govori Marija dodajući kako neka egzotičnija piva još uvijek rade samo za sebe, za svoj gušt. Ali ne zauvijek.
Najviše piva popije se tijekom turističke sezone.
”Kada dođe ljeto i turistička sezona, pojačana je i suradnja s agencijama. Veći je preljev turista, dolaze ciljano u pub jer vole probati domaće proizvode, pa tako i pivo. Tako da u tom periodu osjetimo taj turizam i u pubu i u prodaji piva”, govori Tomislav.
Poticaji za vinare, ali ne i pivare
Bosanskohercegovačka craft scena još je u povojima. Ipak, zajednica je snažna i puna entuzijasta spremnih pomoći.
”Puno su nam pomogli kad smo krenuli u proizvodnju svog piva. Pivari su odlična zajednica -dijele recepte, savjete, sve što može pomoći početnicima. Naš prvi recept bio je rezultat upravo tih savjeta i pomoći drugih”, ističu.
Započeti neki posao u BiH nije niti malo lako. Birokracija i zakoni na ruku nisu išli ni Mariji i Tomislavu. Državni poticaji dugo su ih zaobilazili. Tek nedavno prvi put prijavili su se za poticaj županijske vlasti za proizvodnju piva.
”Puno nas je kočilo u poticajima to što su svi pozivi bili ograničeni. Na dosta njih nismo se mogli prijaviti jer su isključivali igre na sreću, cigarete i alkohol. Tako i nas pivare. Jedini koji su vukli poticaje bili su vinari. Oni su dobivali puno puno poticaja iz države, a pivo se radi na skroz sličan način”, objašnjava nam Tomislav.
”Podliježemo zakonu kojem podliježu i velike pivovare, plaćamo trošarine kao i velike pivovare. Ne postoji neki zakon za nas manje pivovare craft piva koji će pogodovati manjem proizvođaču. To je jako veliki problem za koji vjerujem da će se nešto morati poduzeti”, govori.
”Nismo požalili”
Unatoč svemu Marija i Tomislav prema budućnosti gledaju optimistično. S obzirom da su prvi koji su podržali u njihovim počecima najviše bile lokalne turističke agencije Sturba canu and birdwatching i Continental adventure logičan je bio slijed i da uđu u veći posao s jednim od njih.
Oni su, kad smo još uvijek bili u nekoj početnoj fazi, prvi naše pivo nudili svojim gostima. Bilo im je jako važno da ponude nešto domaće. Dali su nam taj vjetar u leđa, poručili da je naše pivo dobro i ohrabrili da u ovaj posao uđemo profesionalnije”, govori Tomislav.
Prošle godine stigao je i veliki iskorak – ulazak Continental Adventure u suvlasništvo pivovare i otvaranje većeg pogona.
„Povećali smo proizvodne kapacitete, širimo ponudu na druge ugostiteljske objekte i radimo na novim okusima. A počeli smo i s proizvodnjom džina“, objašnjava.
Iako je za sad jedini lokalni sastojak u njihovu pivu – voda, razmišljaju o tome da u budućnosti pokušaju i s uzgojem nekog od sastojaka koji se koriste za proizvodnju piva. Velik potencijal za daljnji razvoj Marija i Tomislav vide upravo u Livanjskom polju.
„Naše podneblje djeluje izuzetno pogodno za uzgoj hmelja, pa planiramo zasaditi prve sadnice i pratiti rezultate. Kad je riječ o ječmu i pšenici, Livanjsko polje ima ogroman potencijal. Ono što zasad nedostaje jest lokalna sladara – postrojenje koje bi obrađivalo i sušilo ječam, no nadamo se da će i to u budućnosti doći na red“, kaže Marija.
Ne žale što su ostali u Livnu. Optimistično gledaju na atmosferu koja trenutno vlada u njihovom gradu, gdje se, kažu, osjeća nova energija. Sve je više mladih koji ostaju, pokreću poslove i grade karijere kod kuće.
”Nismo požalili što nismo otišli u Njemačku. Imali smo sreću – oko sebe smo okupili sjajnu ekipu s kojom smo pokrenuli sve ovo i koja nas prati od samog početka. Bez te podrške ne bismo mogli održavati ni pivovaru ni pub”, zaključuju Marija i Tomislav.
Hercegovina.info
