Četvrti po redu događaj u 2025. godini kojeg organizira Ogranak Matice hrvatske u Čapljini, vodi nas u vrijeme dok je našim prostorima vladao car iz slavne loze Hasburgovaca – pozivamo vas na predavanje na temu „Hrvatski generali i admirali od 1804. go 1918. godine“.
U školskim udžbenicima rijetko kada se može čuti o tome koliko je naših vojskovođa bilo na ovako visokim položajima kao što su generali ili admirali.
Naravno, svi znaju za velikana kao što je slavni ban Josip Jelačić, pa i čuvenog generala Josipa Filipovića, no za brojne druge, većina vjerojatno nikada nije čula. Zato će ovo predavanje donijeti dašak tog razdoblja, kada se naša Domovina (od Hrvatsko-Ugarske nagodbe) zvala Trojednim Kraljevstvom, pa sve do vremena aneksije Bosne i Hercegovine i kraja Austro-Ugarske Monarhije i do tada najvećeg svjetskog sukoba (1914.-1918.).
Prvi svjetski rat je dokrajčio ne samo Austro-Ugarsku Monarhiju, već i Njemačko, Rusko i Osmansko Carstvo, stoga poznavanje uloge našeg naroda u ovom slučaju predstavlja važan element u razumijevanju naše povijesti i samosvijesti.
Predavač je gospodin Boris Trnski, umirovljeni brigadir HV-a, nekadašnji prodekan Vojnog učilišta, čovjek koji je nizom svojih predavanja pokrenuo historiografiju u ovom segmentu, čime je itekako pridonio razumijevanju ovog dijela naše povijesti.
U zasebnom dijelu teksta donosimo detalje njegovog životopisa, no želja nam je ukazati kako je dolazak g. Borisa Trnskog iznimna čast za OMH u Čapljini, jer se na ovaj način stavlja još jači pečat na godinu obilježavanja 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva – spomen na krunidbu prvog hrvatskog kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskom polju.
Tijekom predavanja moći će se čuti i koračnice naše vojske, zanimljivosti o istaknutim sinovima koji su za Domovinu svoje živote dali, a uz sve navedeno, naši će posjetitelji moći uživati u glazbenom ulomku iz opere „Nikola Šubić Zrinski“ Ivana plemenitog Zajca, u izvedbi čapljinskog tenora Mirjana Bukmira i uz klavirsku pratnju Marije Prce. Kada se sve uzme u obzir, ovo predavanje itekako je zanimljiva tema za nastavnike predmeta povijesti, entuzijaste vojne povijesti, kao i za sve zaljubljenike u prošla vremena.
Sponzor ovog događaja je vrhunska čapljinska Vinarija Matić.
Kao i svaki dosadašnji događaj, tako je i ovaj pod pokroviteljstvom Grada Čapljine i uz podršku gradonačelnice gospođe Ive Raguž, kojima se još jednom zahvaljujemo.
Boris Trnski (umirovljeni brigadir Hrvatske vojske) rođen je 3. travnja 1962. u Novigradu Podravskom. Osnovnu školu završio je 1977. u rodnom mjestu. Nakon osnovne škole 1981. završio je Vojnu gimnaziju u Zagrebu.
Godine 1885. završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer topništvo. Iz JNA je dezertirao sredinom kolovoza 1991. U Zbor narodne garde službeno je ušao 14. rujna 1991. u kojem je neslužbeno obnašao dužnost zamjenika zapovjednika Zbora narodne garde u Koprivnici. Aktivno je sudjelovao u radnjama vezanim za osvajanje vojarne u Koprivnici. Po preuzimanju vojarne obnašao je dužnost zapovjednika diviziona haubica 105 mm, s kojim je upućen na Zapadno-slavonsko bojište, na područje između Novske i Lipika, na kojem je sudjelovao u oslobodilačkoj operaciji „Orkan ’91“.
Po ukidanju diviziona, a nakon ustrojavanja Centra za obuku i odgoj vojnika u Koprivnici u svibnju 1992. imenovan je za zapovjednika 2. bojne za temeljnu obuku. Početkom studenog 1992. imenovan je za savjetnika za ustroj u Upravi za ustroj Glavnog stožera HV. Do kraja Domovinskog rata radio je na ustrojavanju, opremanju i nadzoru, prioritetno topničkih, ali i ostalih postrojbi HV.
Po završetku Domovinskog rata ostao je u Glavnom stožeru OS RH. Početkom 1999. imenovan je za donačelnika Odsjeka za ustroj u Upravi za operativne poslove, a u veljači 2003. imenovan je za voditelja Odsjeka za strategiju i dugoročno planiranje Uprave za obrambeno planiranje i međunarodnu vojnu suradnju Glavnog stožera OS RH. Sredinom 2004. imenovan je za načelnika Odjela za strategiju i politiku razvoja iste uprave Glavnog stožera OS RH.
Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ pohađao je u 7. naraštaju tijekom 2004. i 2005. Po završetku školovanja imenovan je za nastavnika umijeća ratovanja u Ratnoj školi „Ban Josip Jelačić“. Za načelnika Katedre nacionalne sigurnosti i vojne strategije imenovan je u listopadu 2007. Krajem 2014. imenovan je za prodekana za nastavu, a u listopadu 2015. za prodekana za vojnu izobrazbu u Dekanatu Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“. Na osobni zahtjev, u činu brigadira, umirovljen je 30. lipnja 2016.
Autor je triju knjiga iz područja teorije o ratu, umijeća ratovanja, vojne povijesti i vojne strategije. Nakon umirovljenja, kao vanjski predavač, predaje teme iz umijeća ratovanja i vojne povijesti u Ratnoj školi „Ban Josip Jelačić“. Od 2018. bavi se istraživanjem hrvatskih generala i admirala od 1804. do 1918.
U postupku izdavanja mu je knjiga „Hrvatski generali i ratnici u Galiciji i Bukovini“, a u završnom procesu pripreme je njegova opsežna knjiga „Zaboravljeni hrvatski generali i admirali od 1804. do 1918.“ Autor je petnaestak članaka o hrvatskim generalima koji su objavljeni u stručnim i znanstvenim časopisima, od kojih je jedan objavljen na engleskom i poljskom jeziku. Član je Hrvatskoga generalskog zbora i Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“.
